MALI DINAMOVAC B.B.B.

nedjelja, 21.10.2007.

živjeli dinamovci

pozor: burninmad samo za dinamovce

za hajdukovce: naughty party party eek

- 17:33 - komentari (3) - print - živjeli dinamovci -

evo malo slika

- 17:32 - komentari (0) - print - evo malo slika -

NEZNAM ŠTA DA VAM PIŠEM PA EVO MALO SLIKA

KRALJEVSKI DVOSJED party party puknucu

KRALJEVSKA LOPTA hrvatska namcor

KOGA NEM GLUP JE!!!!!!!!! rofl rofl

- 17:29 - komentari (0) - print - NEZNAM ŠTA DA VAM PIŠEM PA EVO MALO SLIKA -

HRVATSKA ZA EP

Bilićevi igrači propustili prvu meč loptu
Hrvatska nogometna reprezentacija može žaliti za propuštenim
prilikama u ogledu s Rusima (0:0) jer umjesto sva tri boda, na kon
to Bilićeve momčadi 'sjeo' je samo jedan. Istu nagradu, ali možemo
reći nezasluženo, osvojili su i Rusi. Naravno, rezultat je jedino mjerilo,
ali dojam i igra sasvim su bili na našoj strani

Prema trenutačnoj situaciji na tablici, ali i rasporedu utakmica koje su
preostale u skupini E kvalifikacija za odlazak na Euro 2008, Bilić sa
suradnicima iz stručnog stožera te naravno, reprezentativci, ne bi
trebali biti posebno zabrinuti. Jer i nakon ovog remija još uvijek su
vodeća momčad skupine koja sve konce raspleta drži u svojim rukama.
I to toliko sigurno da se može dogoditi da plasman u Austriju i Švicarsku
osiguraju prije posljednje dvije kvalifikacijske utakmice u studenome,
kada gostuju u Makedoniji i Engleskoj.

Iako ćemo vjerojatno još dan, dva žaliti za propuštenim što nismo 'unakazili'
Hiddinkove igrače te se preko Rusa Nizozemcu osvetili za ispadanje sa SP-a,
moramo se vratiti deset mjeseci unazad i sjetiti se depresije koja je zahvatila
dobar dio hrvatskih igrača ali i sve hrvatske navijače.

Malo tko je vjerovao da će, u trenerskom smislu neiskusni Slaven Bilić u kratkom
vremenu pronaći pravu zamjenu za velikog Dadu Pršu, uspjeti razbuditi
nogometnu strast kod Nike Kranjčara, zadržati jednaku žustrinu kod brače Kovač.
Naravno, i opravdati forsiranje, u tom trenutku još nedovoljno afirmiranih
Eduarda da Silve, Luke Modrića i Vedrana Ćorluke.

Bilić je u svemu tome uspio i zajedno s cjelokupnim stručnim stožerom (Asanović,
Prosinečki, Jurčević, Mrmić) stvorio momčad koja se može ravnopravno, bez imalo
straha boriti sa svima. Pa čak i kada u trećoj minuti zbog ozljede izgubi važnog igrača,
kao što se u utakmici s Rusima dogodilo kada je zbog ozljede teren morao napustiti
Darijo Srna.

I dok je njegov 'zastupnik' na HTV-u Igor Štimac strahovao od skromnijeg učinka
Srnine zamjene, Jerko Leko je u jednakom, pa možda čak i boljem izdanju, jurio
po desnom boku. Isto tako na terenu se snašao i Ivica Olić, koji je u napadu dobio
priliku ispred Mladena Petrića, a Slaven Bilić dokazao je da ne robuje standardima,
već da u svakom slučaju pronalazi najbolja rješenja.

Zato smo i sigurni da će već u sljedeće tri kvalifikacijske utakmice, kada će igrači
bi i odmorni ali i u novoj natjecateljskoj spremi, osvojiti devet bodova s kojima
bi put u Austriju i Švicarsku bio zacementiran. A ako se to i ne dogodi, u studenome
će se tražiti bodovi u Skopju i(li) Londonu.

PROČITAJTE JOŠ:

Hrvatska napadala, ali završilo bez pogodaka
Englezi i Izraelci lako, Poljaci se osramotili
Hrvatska reprezentacija nastavila niz bez poraza
Veliki interes medija za utakmicu Hrvatska - Rusija
Tijekom dana policija privela 192 navijača

- 17:28 - komentari (0) - print - HRVATSKA ZA EP -

POVJEST DINAMA

Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova Građanskog, Dinama i Croatije. Najstariji, Građanski osnovan je 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva. Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba (HAŠK i Građanski) jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO, te je postao sljedbenik Građanskog. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine.

- Dražan Jerković u akciji

Novoosnovanom klubu odmah su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Woelfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek.
Trener Građanskog Martin Bukovi nastavio je posao obavljati u Dinamu, kao i maser Franjo Žlof, nekadašnji nogometaš Građanskog. Od igrača HAŠK-a koji su nastavili karijeru u DINAMU, standardni članovi prve momčadi bili su prve godine Ratko Kacian, Željko Čajkovski, Svetozar Peričić i Drago Lojen. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog.

Pele i Mladen Ramljak Woelfl s Kupom "Ćiro" iz 1982.

Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova koji su početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia.

13. 5. 1990. navijači Dinama na Maksimiru su označili i početak otpora srpskom pokušaju okupacije Hrvatske. Navijači Crvene Zvezde, ničim izazvani, na utakmici su započeli nerede, a nedugo zatim Hrvatska je ušla u obrambeni rat iz kojega je izašla kao suverena država.

- Zvonimir Boban udara policajca 13. 5. 1990.

14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir.

MOMČADI PRVAKA
stoje, slijeva: Šifer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber; čuče: Pavleković, Vrđuka, Babić
trener: Arthur Gaskel
gornji red, slijeva: D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler,
srednji red: Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke, Josef Brändstatter (trener); ispred sjedi: Mihelčić
stoje, slijeva: Mihelčić, Cindrić, D. Babić, dr. Marošević (predsjednik), Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković Gumhalter
čuče: Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić
trener: Imre Poszonyi
stoje, slijeva: Urch, Jazbinšek, Hügl, Jozo Jakopić (tajnik), Kovačević, Kokotović
čuče: Danić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić
trener: Martin Bukovi

stoje, slijeva: Jakopić (glavni tajnik), Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Urch, Brozović, čuče: Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović
trener: Martin Bukovi
slijeva: Antolković, Glaser, Brozović, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović
trener: Martin Bukovi
slijeva: Cimermanić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Arneri, Pleše
trener: Karl Mütsch
gornji red, slijeva: Majerović, Čonč, Crnković, Osajnak, I. Horvat, Kralj
srednji red: Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ivan Jazbinšek (trener)
sjede: Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula
slijeva: Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Irović, Crnković; još igrali Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec
trener: Gustav Lechner
gornji red, slijeva: Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec
srednji red: Čačković (fizioterapeut), Ivković, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Vlak, Belin (pom. trener)
sjede: Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Miroslav Blažević (trener), Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić
stoje, slijeva: Vlaović, Ladić, Pakasin, Lesjak, Cvitanović, Mamić, Stanić, Ibrahimović, Panadić
čuče: Adžić, Škrinjar, Halilović, Kosić, Marić, Gašpar, Turković, Peternac, Ištvanić
trener: Miroslav Blažević
gornji red, slijeva: Slišković, Mladinić, A. Petrović, Jeličić, Mamić, Soldo, I. Cvitanović, Viduka; srednji red: Radanović (fizioterapeut), Tomas, Ibrahimović, Golubica, D. Šimić, Ladić, Marić, Kovačić; donji red: J. Šimić, Turković, Mlinarić, Z. Cvetković (pom. trener), Zlatko Kranjčar (trener), Vlak (pom. trener), Krznar, Gašpar, Kosić
gornji red, slijeva: Kovačić, Mladinić, A. Petrović, Slišković, A. Dautbegović, I. Cvitanović, Viduka, Jurčić; srednji red: Radanović (fizioterapeut), Galić, Marić, Ibrahimović, Krznar, Rukavina, Ladić, M. Cvitanović, Štefulj, Marković (pom. trener); sjede: Šarić, Mujčin, Braović, Otto Barić (trener),Vlak (pom. trener), Kosić, D. Šimić, Gašpar
gornji red, slijeva: Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Jurčić, Stinčić (pomoćni trener), Bišćan, Tomas, Viduka, Butina;
srednji red: Radanović (fizioterapeut), Orsag (pomoćni trener), Krznar, V. Petrović, Jeličić, Jurić, Ladić, Šokota, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Mlinarić (pomoćni trener), Braović (pomoćni trener);
sjede: Mujčin, Jurčec, J. Šimić, Munoz, Z. Kranjčar (trener), Šabić, Rukavina, Šarić, Marić
gornji red, slijeva: dr. Župančić, Babić, Prister, Novosel (glavni direktor), Bišćan, Bukovina, Šokota, Cvrk, Mikić, Canjuga (predsjednik), Vitez, Štefulj, Mujčin, Prosinečki, Jurić, Jurčić;
donji red: Banović, Šimić, Sedloski, Tokić, Rukavina, Kozniku, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikulenas, Cvitanović
trener: Ilija Lončarević
gornji red, slijeva: Marijan Vlak (trener), Šimić, Hrvoje Braović (pom. trener), Butina, Pavlović, Bišćan, Sedloski, M. Cvitanović, Tokić, Cvrk, Abramović
donji red: Pilipović, Šabić, Tomas, Bazina, Krznar, Mikić, I. Cvitanović, Šarić, Vasilj, Šokota, Mujčin
još su igrali: Ladić, Jurić, Prosinečki, Rukavina, Jurčić, Jeličić, Kozniku i Mikulenas
gornji red: Kristijan Polovanec, Mario Jozić, Igor Cvetković, Boštijan Cesar, Dino Drpić, Tomislav Butina, Marko Marić, Goce Sedloski, Mate Dragičević, Jasmin Agić, Dario Smoje
srednji red: Ado Kožul, dr. Mladen Čepulić, Željko Stinčić, Igor Gabrijelić, Miroslav Stipić, Miroslav Blažević, Đuro Bago, Mario Novak Stanko, Igor Serdar, Davor Bukovina
sjede: Damir Krznar, Dalibor Poldrugač, Mihael Mikić, Dario Zahora, Dumitru Mitu, Silvio Marić, izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić, Niko Kranjčar, Boško Balaban, Ivica Olić, Edin Mujčin, Mario Jurić, Danijel Krivić

gornji red: Hrvoje Čale, Goran Ljubojević, Eddy Bosnar, Vedran Ćorluka, Ivan Turina, Dino Drpić, Marko Šarlija, Marijan Buljat, Ante Tomić, Zoran Mamić
srednji red: Igor Serdar, Filip Lončarić, Hyn Kim, Tomislav Talijanac, Teo Kardum, dr. Mladen Čepulić, Zvezdan Cvetković, Mirko Lulić, Davor Bukovina, Mathias Chago, Saško Pandev, Dario Zahora, Neven Vuljanko, Mario Petrović
donji red: Mario Lučić, Araujo dos Santos Etto, Silvio Marić, Eduardo da Silva, MIljenko Rak, Džemal Mustedanagić, trener Josip Kuže, Tomislav Obradović, Alen Dautbegović, Luka Modrić, Ivan Bošnjak, Miroslav Šarić, Dumirtu Mitu, Livio Cvrk

- 17:26 - komentari (0) - print - POVJEST DINAMA -

POČETAK

EVO I MENE MALOG DINAMOVCA NA OVOM BLOGU ĆE TE SVAŠTA NAČI, PROČITATI, VIDITI......O DINAMU

- 17:23 - komentari (0) - print - POČETAK -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	listopad, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

by raba

OPIS BLOGA

gladiatus

DINAMO

Music Lyrics

More Goodies @ NackVision

MODRI E-MAILOVI:

ivan.kelava@nk-dinamo.hr

filip.loncaric@nk-dinamo.hr

ivan.turina@nk-dinamo.hr

tomislav.vranjic@nk-dinamo.hr

marijan.buljat@nk-dinamo.hr

carlos@nk-dinamo.hr

hrvoje.cale@nk-dinamo.hr

vedran.corluka@nk-dinamo.hr

dino.drpic@nk-dinamo.hr

etto@nk-dinamo.hr

schifo@nk-dinamo.hr

mathias.chago@nk-dinamo.hr

tomislav.havojic@nk-dinamo.hr

dario.jertec@nk-dinamo.hr

mihael.mikic@nk-dinamo.hr

luka.modric@nk-dinamo.hr

nikola.pokrivac@nk-dinamo.hr

ante.tomic@nk-dinamo.hr

ognjen.vukojevic@nk-dinamo.hr

eduardo@nk-dinamo.hr

sasko.pandev@nk-dinamo.hr

sammir@nk-dinamo.hr

josip.tadic@nk-dinamo.hr

davor.vugrinec@nk-dinamo.hr

Get cool stuff @ NackVision.com

Get cool stuff @ NackVision.com

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
NK DINAMO
B.B.B.
JUDO KLUB MLADOST OSIJEK

HACKER KORDA

KOZE

INTERVJU - Gordon Schildenfeld

Dinamov stoper koji je u potpunosti opravdao svoj dolazak u klub i od prve minute postao standardni. Osim što odlično igra poziciju u zadnjim redovima, u polusezoni je zatresao protivničku mrežu dva puta. Mladi Šibenčanin u Dinamovom dresu nije zaradio ni jedan žuti karton, optimističan je kad se govori o Europi, a angažman u reprezentaciji mu je velika želja.

Od tragičara do junaka. To bi bio opis tvoje igre u Koprivnici? Možeš li se malo osvrnuti na subotnju utakmicu?

- Ne bih rekao da sam bio tragičar, no isto tako ni da sam bio junak. Jedanaesterca nije bilo, nisam dotaknuo loptu rukom nego se radilo u sudačkoj pogrešci. Nisam bio ni junak, jer, posao mi je igrati najbolje što znam i mogu. Presretan sam što sam pomogao svojoj momčadi da dođe do trofeja i to je ono što je bitno. Utakmica je bila teška i potvrdilo se da nam Slaven baš i ne odgovara. Nije bilo kako smo očekivali i kako smo htjeli. Na početku smo bili opušteni no pred kraj smo pokušavali sve samo da zabijemo gol. Možemo mi i puno bolje.

Od samog dolaska u zimskoj stanci izborio si mjesto u prvoj momčadi. Kako si zadovoljan svojim dosadašnjim učinkom, je li bilo propusta? Jesi mogao bolje?

- Naravno da je bilo i boljih i lošijih trenutaka što se pogotovo može vidjeti iz posljednje utakmice. Ovo dosada je ipak bilo prilagođavanje momčadi i Dinamovom načinu igre, a u tome nisam imao gotovo nikakvih problema. Faza adaptacije još traje pa ću se sigurno još dizati u igri, no svakim danom sam sve zadovoljniji svojom igrom.

U HNL-u ste se pokazali igrački nedostižnom momčadi. Kad baciš pogled unatrag, misliš li da takvom igrom možete konkurirati europskim momčadima?

- Teško je reći. Ovisno s kakvom momčadi igramo, mijenja se i naša igra, ali u konačnici dajemo svoj maksimum. Kada dođu europske utakmice mislim da ćemo potvrditi svoje kvalitete i sposobnosti. Imamo zrelu ekipu koja je spremna nositi se s mnogima iz europskih liga pa očekujem da ćemo se na ljeto uistinu dokazati.

Za koja mjesta u momčadi smatraš da su potrebna pojačanja?

- Nije na meni da o tome govorim, treba pitat struku. S te strane nije upitno da će trener i stručni stožer donijeti pravo rješenje. S obzirom na trenutnu postavu mislim da nam ni ne trebaju pojačanja te da su za moderni, europski nogomet kojem težimo i više nego dovoljni igrači koje sada imamo.

Koga priželjkuješ za protivnika?

- Smatram da to nije važno. U prvom pretkolu su ekipe jednakog ranga, a ista je situacija i u drugom i u trećem pretkolu. Svi su kvalitetni, ali ne smatramo da smo mi išta manje. Veliku ulogu igra i faktor sreće u ždrijebu, no unatoč svemu, najvažniji čimbenik uspjeha je zasigurno naša pripremljenost i trud.

Što osobno očekuješ od kvalifikacija? Gdje vidiš Dinamo na europskoj nogometnoj sceni?

- Ovo mi je prvi izlet u te vode i teško mi je procjeniti. Nadamo se najboljem, no na nama je da opravdamo sve rekorde što smo oborili i trofeje što smo osvojili u Hrvatskoj. Očekujemo uspjeh, tome težimo svi u momčadi. Želimo opravdati očekivanja navijača te ispuniti ambicije i ciljeve koje Dinamo ima.

Kako si zadovoljan trenerom, suigračima i svojim statusom u momčadi?

- Zasad ne može bolje! Nisam očekivao da će sve biti na toliko visokoj profesionalnoj razini i da ću se toliko brzo uklopiti u momčad. Dečki su odlični pa super funkcioniramo i na terenu i van njega. Želim se zahvaliti treneru i cjelokupnom stručnom stožeru na ukazanom povjerenju te istaknuti da ću se tek potvrditi kad dođu europski ogledi. Doći iz Šibenika u Dinamo bilo je ostvarenje sna i moram ponoviti- to mi je najbolji potez dosad.

Vidiš li se jednog dana u reprezentaciji?

- Nadam se, a koji je igrač to ne bi volio? Ne znam čeka li me takvo nešto, ali naravno da bih bio presretan da mi se ukaže takva prilika. To je vjerovatno najveća čast koja jednom nogometašu može biti iskazana. Na meni je da to zaslužim.

Imate kratki odmor do 11. lipnja, kako ćeš ga iskoristiti? Hoće li vam ta stanka biti dovoljna, jeste li preumorni?

- Bit ću u Šibeniku, a tamo je trenutno jako kišno pa pretpostavljam da neće biti ništa od kupanja. Ovo je zapravo odmor bez odmora. Pridržavat ćemo se programa koji nam je zadan kako bi bilo što manje opuštanja i kako bi s pripremama startali što spremniji. Ozbiljno smo pristupili tome i trudimo se što bolje držati trenerovih uputa.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

- Reprezentacija, to svakako. Nadam se da ću jednom imati priliku zaigrati i za neki veliki europski klub jer istinski volim nogomet i uživam u njemu. Od liga preferiram Španjolsku i Englesku, to su moji nogometni favoriti. Mislim da bi najbolje odgovarali meni kao igraču i mom stilu igre.

INTERVJU - Eduardo da Silva

Nesumnjivo najbolji napadač HNL-a, uzdignut na kraljevsko postolje od strane svih nogometnih stručnjaka i novinara, prvenstvo je zaključio savršenim hat-trickom te po tko zna koji put potvrdio svoju i Dinamovu kvalitetu. Slijedi ga finale Kupa, reprezentativne obveze i nestrpljivo očekivane europske utakmice.

Proslava osvajanja naslova prvaka bila je zaista sportski spektakl. Koji su tvoji dojmovi?

- Istina, neusporedivo impresivnije i veličanstvenije od prošle godine. Organizacija je bila fenomenalna, navijači neponovljivi, atmosfera na ulicama i na trgu nešto neopisivo, a ja nisam mogao bit sretniji nakon 3 gola koje sam zabio Hajduku. Dignuti pehar bio je najljepši mogući trenutak za mene u dosadašnjoj karijeri!

Odigrao si utakmicu za pamćenje i oborio još jedan rekord. Naime, nitko dosada nije u derbiju postigao hat-trick. Nesumnjivo si zadovoljan svojom igrom, no koji su tvoji intimni dojmovi nakon svega učinjenog?

- Da, prezadovoljan, ali opet moram istaknuti da je najbitnije da smo iz većine utakmica izlazili s pobjedom. Igrao sam dobro, a i da sam zabio pola što sam zabio u ovoj sezoni bio bi zadovoljan. Uistinu nema ništa nego kad si zdrav, možeš igrati i veseliti svoje navijače. Još slijedi i utakmica u Koprivnici, a u sljedećoj sezoni ljudi sigurno očekuju da ću ponovit ovo što sam dosada napravio ili biti još i bolji.

Srušio si i Vlaovićev rekord po broju pogodaka u 1. HNL, a malo tko je mislio da će taj rekord tako skoro biti srušen. U 33 utakmice zabio si 34 gola. Misliš li da bi u budućnosti mogao rušiti i svoj rekord?
- To ne znam hoću li uspjeti. Sjećam se kad sam na početku sezone zabio dva gola, Dino Drpić je došao do mene i šapnuo- ''Zabit ćeš ih 35 do kraja prvenstva!'' Rekao sam mu da se sigurno šali, a na kraju je skoro i točno pogodio. Možda bi ih bilo i više da nisam imao ozljeda. Tko će rušiti moj rekord ne mogu reći, ali sigurno bih volio da se pojavi konkurencija koja će me motivirati da igram još bolje i učinkovitije.

Nakon druge finalne utakmice Kupa, čekaju te obveze u reprezentaciji. Kakva su tvoja očekivanja po tom planu?

- Ma očekivanja svih nas jesu da skupimo tih 6 bodova u utakmicama protiv Estonije i Rusije. Sigurno da će biti teško, vjerovatno teže protiv Estonaca, da budem iskren. No, naš glavni cilj je da što prije uđemo na europsko prvenstvo kako se u nastavku ne bi trebali mučiti s vrstama Engleske i Makedonije kad budemo igrali u gostima.

Kako ćeš iskoristiti pauzu koju ćeš dobiti nakon reprezentativnih utakmica?

- Nakon što rješim papirologiju, ići ću na nekoliko dana doma, u Brazil. Potom se vraćam u Hrvatsku pa možda iskoristim i 3-4 dana za more i kupanje. Velikog odmaranja nema jer se vraćam na pripreme.

Munjevito nam se bliže europski kvalifikacijski naslovi. Je li Dinamo ove sezone ostao najkonkretniji do kraja sezone? Forma je najbolje tempirana, nismo pali u igri već smo se digli. Jesmo li dobro uigrana momčad?

- Trener nas dobro priprema pa se i na treninzima i na utakmicama vidi da imamo dovoljno snage, da možemo trčati, izdržljivi smo i pokazujemo dobru igru. Naravno da nam je svima velika želja igrati u Europi, ali unatoč našoj formi i pripremljenosti veliku ulogu igra i faktor sreće. Koga ćemo izvuć u kvalifikacijama nikad se ne zna, ali nadamo se momčadi naše razine. Dobra je vijest da smo nositelji u drugom pretkolu i nadamo se da ćemo u prva dva pretkola dobiti sve utakmice kako bi si poboljšali bodovno stanje. Onda možemo pokušat ući u Ligu prvaka, no ako ne bude sreće ostaju nam i kvalifikacije za Kup Uefa.

Momčad je dobila prinovu, Guelu iz Obale Bjelokosti, a očekuju se još neki novi igrači. Što misliš o tom pojačavanju ekipe?

- Svako pojačanje uvijek dobro dođe momčadi. Samim tim postajemo veća konkurencija. Svi znamo da u kadru imamo 20 igrača koji se mogu mijenjat. Što više ovakvih igrača- tim bolje jer bit ćemo jača, ofanzivnija momčad. Nikad ne škodi znanja i iskustva koje bi neki igrači mogli donijeti i svi smo jako optimistični što se toga tiče.

Kako vidiš svoj put u budućnosti? Sad si u Dinamu i rekao si u više navrata kako ne misliš odlaziti osim u slučaju prijeke potrebe ili iznimne ponude.

- Kao i što svaki igrač to želi, i ja želim igrati u što jačem klubu. To je pogotovo želja nas mlađih. Prije mjeseca dana sam potpisao ugovor na 10 godina i trenutno sam mirne duše. Sad razmišljamo u duploj kruni, a nakon toga Europa dolazi u prvi plan. Dat ćemo sve od sebe da se naši snovi ostvare, da usrećimo navijače i sve koji nas podržavaju, a ja želim maksimalno sudjelovati u ispunjenju ciljeva i ambicija ovoga kluba.

POVIJEST BAD BLUE BOYSA

Iako je Dinamo kroz povijest pratila prava "vojska" navijača, prva organizirana skupina ljubitelja "plavih " pojavila se 1986. godine. Nekolicina najzagriženijih, najvjernijih navijača Dinama osnovala je tada, po uzoru na slične skupine u inozemstvu, skupinu Bad Blue Boys. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi...

Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja.
Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima.

Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujućih navijača, takozvanih "delija", počele su već uoči same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obračun s manjom grupom običnih zagrebačkih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijači Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaćeni i "obilježeni". U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...

Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja.Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijača. Međutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrač. Ne samo u Maksimiru, već i na tribinama stadiona diljem Europe. Ostali su, u pravom smislu, dio "legende o Dinamu".